Dana 2.5.2012. mi osmaši iz Čepića i  Potpićna te osmaši i sedmaši iz Nedešćine i Martinskog, pošli smo na dugo očekivani maturalac. Krenuli smo iz Čepića prema Dalmaciji. Nakon nekoliko sati vožnje i upoznavanja, stigli smo u Split. Obišli Dioklecijanovu palaču i prošetali rivom. Mogu vam reći da je Split veoma lijep grad! Bili smo već dosta umorni, iako je to bio tek početak, pa smo lagano krenuli prema Baškoj Vodi tj. hotelu Alem. Priznajem da smo svi bili u velikom iščekivanju da vidimo hotel i vjerujem da smo profesorima napunili glave stalnim propitkivanjima. Kako smo odmicali Makarskom rivijerom, naše su se nade lagano utapale, naime, svi bolji hoteli bili su na početku, a mi se nismo zaustavljali. Nakon dva sata mukotrpne vožnje, stigli smo ispred (točnije iznad) našeg "skromnog" hotela. Valjalo je još ići na večeru i šetati uz more i bili smo ponovno u hotelu. Kraj prvog dana lagano je dolazio.

Četvrtak, 3.5., sedam sati. Svi su već  spremni na hodniku za doručak koji je u sedam i deset. Neispavanih lica, kao zombiji, koračalii smo hotelom prema restoranu i prepričavali sinoćnje doživljaje. Oko osam sati krenuli smo za Dubrovnik. Tih nekoliko sati vožnje dobro nam je došlo da nadoknadimo neprospavanu noć. Trebalo je još samo proći granicu (na kojoj su neki biseri, kao na primjer ja, poslali poruku roditeljima da je sve u redu i usput potrošili bon od sto kuna) i bili smo u Dubrovniku. Zidine, sunce, more, pa opet zidine... Moram priznati da je i Dubrovnik veoma zanimljiv, iako se meni Split malo više sviđa. Imali smo vrlo zanimljivog vodiča, gospođu koja nas je potaknula na istraživanje hrvatske povijesti. Nema smisla da vam objašnjavam, jer je hodati po zidinama ipak poseban doživljalj.  Nakon ručka, brodom smo otišli na Lokrum, maleni otok s očaravajućom prirodom. Vidjeli smo Botanički vrt, Mrtvo more i,  vjerojatno najzanimljivije od svega, paune. Nakon večere, otišli smo na... "spavanje". ;)

Petak, 4.5. sedam sati i deset minuta. Ako smo nakon prošle noći  bili pospani, onda smo sada jedva stajali na nogama. Nakon doručka krenuli smo za Brač. Autobusom smo došli do Markarske i zatim se ukrcali na trajekt. Kad smo konačno došli na Brač, opet smo morali ići na autobus. Naravno, mi smo pametno iskoristili to vrijeme - za spavanje. Oduševio nas je pogled sa najviše  točke na Jadranu, Vidove gore.. Spustili smo se na Bol  te uživali u mirisu mora i sunčevim zrakama na jednoj od najljepših plaža na svijetu..

Subota, 5.5. Jutros smo  ustali u devet sati, što nam se veoma svidjelo. Bez žurbe smo se stigli spakirati i pojesti fini doručak. Malo kasnije posjetili smo Omiš i vozili  se kanjonom rijeke Cetine. Tužno smo napustili našu posljednju destinaciju i krenuli  kući.

Zahvaljujemo se našim roditeljima što su nam omogućili bezbrižan maturalac. Hvala našim dobrim profesorima što su nas pazili i čuvali. Srećom, imali smo i dobru pratiteljicu Ivanu i vozača Robija. Stekli smo nova prijateljstva, a dogodila se i pokoja ljubav koja će  zauvijek krasiti naša djetinjstva.

Vaše učenice :)