preskoči na sadržaj
PŠ ŠUŠNJEVICA DANAS

Nova škola daje novu nadu

Prekrasnom svečanošću, u utorak, 8. studenoga 2016. godine, obilježili smo završetak obnove PŠ Šušnjevica. Kao  u najljepšim bajkama izdigla se poput dvorca naša prekrasna, prelijepa, predivna škola. Osvježena nježnim bojama, opremljena novim namještajem, novim pločama, novim knjigama… savršeno se uklopila u  dječji svijet.

Foto-galerija: SVEČANOST OTVARANJA OBNOVLJENE ŠKOLE

Male Šušnjevke sa svojom učiteljicom Dianorom su se napokon, nakon dugog putovanja i mnogih avantura u PŠ u  Kršanu, u MŠ u  Čepiću, vratili na svoje te s još uvijek s nevjericom pogledavali ovu divotu.  Danima smo pripremali pregršt priča, stihova, ideja i igara, kako bi se sve savršeno uklopilo u izuzetno svečano ozračje.

Nova škola daje i novu nadu. Nadu da dolaze novi naraštaji djece … i nadu da će ovim selom opet odjekivati dječji smijeh i veselje… Vjerujem da će upravo ova zgrada postati središte u kojima će mnoge buduće  generacije steći znanja, navike i vještine koja će od njih stvoriti zrele i odgovorne ljude – rekla je u uvodnom djelu gđa Mirela Vidak, ravnateljica škole.

Svečanosti su prisustvovali visoki gosti: veleposlanik Rumunjske g. Consantin Grigorie, generalni sekretar ministarstva vanjskih poslova Rumunjske g. Cosmin Dinescu, savjetnik veleposlanstva g. Florian Antohi,  konzul g. Bogdan Brinezei - viša savjetnica Ministarstva znanosti i obrazovanja RH  gđa. Jadranka Huljev, zamjenica župana IŽ gđa. Viviana Benussi, načelnik Općine Kršan – g. Valdi Runko, općinski vijećnici učenici, roditelji i brojni drugi gosti.

Rumunjski veleposlanik g. Constatin  Grigorie je rekao kako ga impresioniraju ljudi ove male zajednice te je osobito zadivljen uloženim trudom u obnovu škole. Zahvalio se svima koji su svojim radom i upornošću uspjeli sačuvati  istrorumunjski govor te je naveo kako smatra da je  financijska pomoć za obnovu škole bila, ne samo profesionalna, nego i moralna dužnost. Izrazio je želju da se istrorumunjski govor i dalje čuva i širi.

Skupu se prigodnim riječima obratio  i bivši veleposlanik, a sadašnji generalni tajnik Ministarstva vanjskih poslova Rumunjske, g. Cosmin Dinescu, koji je i najzaslužniji za realizaciju ovog projekta.  Nije krio svoje zadovoljstvo dosadašnjom suradnjom s OŠ Ivan Goran Kovačić Čepić, niti oduševljenje izgledom obnovljene škole.

Savjetnica Ministarstva znanosti i obrazovanja, gđa. Jadranka Huljev, se također zahvalila domaćinu, rekavši kako je to  mala škola veličinom, no ogromna po uspjesima i svom radu. Školu ne čine metri kvadratni i zidovi, već nastava, učenje i uspjesi. Činit ćemo sve da se svaki jezik sačuva, jer je to korijen prošlosti koju treba čuvati, bez obzira koliko je jezik star i otkud dolazi - rekla je u svom obraćanju gđa. Huljev.

Na velikoj podršci u obnovi školske zgrade, ali i na očuvanju istrorumunjskog jezika, zamjenica župana IŽ , gđa. Viviana Benussi  zahvalila se prvenstveno Rumunjskoj, ali i Ministarstvu znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske  koje se pridružilo očuvanju škole u Šušnjevici .

U ime domaćina, skupu se obratio i načelnik Općine Kršan, Valdi Runko, rekavši, kako su oni ekipa koja ne zna za poraze. Potpuno renoviranje područne škole u Šušnjevici, ipak ne bi bilo moguće, bez pomoći, mještana općine, Republike Rumunjske i Hrvatske, Istarske županije i mnogih drugih. Naša najveća sreća je što smo učinili nešto za naše najmlađe te još jedan bitan korak za oporavak povijesne jezgre Šušnjevice - rekao je g.  Runko.

U obnovu škole je uloženo 1,2 milijuna kuna, od kojih je 450 tisuća priskrbila Republika Rumunjska, sa sto tisuća kuna pomogla je Istarska županija, a ostatak su proračunska sredstva Općine Kršan.

Svečanost su prigodnim programom uveličali učenici naše škole i polaznici igraonice na istrorumunjskom „Puljići“, pod vodstvom Vivijane Brkarić igrokazom Nono ši napu ( Djed i repa).  Školski zbor pod mentorstvom Sandre Novaković  predstavio se novom  pjesmom – Himna Šušnjevici, za koju je stihove napisala ravnateljica Mirela Vidak, učiteljica Dianora Radola prevela na istrorumunjski, a uglazbila talentirana studentica Glazbene akademije Nicole Vidak. Učenici jezične i scenske grupe, pod vodstvom učiteljica Leticije Sinčić Ćorić, Romine Licul i knjižničarke Romine Miletić osmislili su igrokaz Kako je nastalo Čepićko jezero  prema zajedničkom učeničkom literarnom radu sadašnjih osmaša, a koji je nastao lani pod mentorstvom učiteljice Dijane Franković, naslanjajući se na bogatu baštinu. Za potrebe igrokaza nastala je i istoimena slikovnica na likovnoj grupi pod mentorstvom učiteljice Davorke Vadanjel koja je zaslužna i za scenske rekvizite te sveukupan unutrašnji dizajn škole. Scenskom igrom  Girotondo na talijanskom i brojalicom Head and sholders, na engleskom predstavili su nam se i mlađi učenici kao i zbornom recitacijom Pod Učkun. Program su zaokružile naše već afirmirane voditeljice Karla Levak i Ani Krajcar, učenice 5. i 6. r. pod mentorstvom knjižničarke, prof. Romine Miletić.

Za mene osobno danas je veliki dan. Dan velikog ponosa i velikog zadovoljstva. Radimo najljepši i najvažniji posao na svijetu. Hvala vam svima koji nam pomažete izgraditi bolji i ljepši svijet … za našu djecu,  za našu budućnost – rekla je na kraju gđa. Vidak, ravnateljica naše škole.

 _______________________________________________________________

CRTICE IZ PROŠLOSTI PŠ ŠUŠNJEVICA
 
Izvor: Spomen knjiga
 
Školska zgrada u Šušnjevici sagrađena je za vrijeme Austrije, 1904. god. Do tada djeca nisu obavezno išla u školu. Osnovno znanje, dao je djeci svećenik zajedno sa znanjem iz vjeronauka.
Od 1904. g. nadalje, školovanje djece postalo je samo formalno obavezno. Roditelji su nastojali da im djeca čim manje idu u školu, kako bi im čuvala stoku i pomagala u radu na polju. U školi, za vrijeme Austrije, predavalo se hrvatskim jezikom, iako je materinski jezik mještana rumunjski (s mnogo talijanskih i hrvatskih riječi). U tu su školu dolazila djeca iz okolnih sela: Nova Vas, Jasenovik, Brdo i Letaj.
Od tadašnjih učitelja narod se sjeća učitelja Ribarića koji je posadio tri kestenja koja se i sada nalaze ispred školske zgrade.
Po dolasku Talijana u Istru, došli su talijanski učitelji sa zadatkom da talijaniziraju taj istarski kraj. Zato, nije više bila dovoljna jedna školska zgrada s jednim učiteljom, pa su Talijani otvorili nove škole u Letaju i Jasenoviku, a sagradili su krasne zgrade u Kostrčanima i u Zankovcima. Talijani su otvorili i dječji vrtić i školsku kuhinju. Polazak je bio obavezan, ali ipak priličan broj mladih ljudi ostao je nepismen, jer su dolazili u školu vrlo rijetko, a i sjedili su u jednom te istom razredu po nekoliko godina. Ni roditelji ni učitelji nisu se brinuli da bi barem ono nužno potrebno savladali i naučili. Djeca su bila fizički kažnjavana na razne načine i često ponižavana. Od 1918. do kapitulacije Italije, 1943. g., radile su u području Sušnjevice talijanske škole. 1943.g. razvija se i u ovom kraju N.O.B-a i započnu prve partizanske akcije. Dolaze Nijemci. Rad škole zastaje. Nijemci zauzmu školsku zgradu i u njoj stanuju. Od školskog arhiva i austrijske i talijanske škole nije ostalo ništa. Arhivi su bili uništeni od vojske i od samih neukih ljudi. Školski inventar odnesen je. Školske zgade u Kostrčanima i Zankovcima, koje su bile najmodernije izgrađene, s tekućom vodom, krasnim učiteljskim konformnim stanom, bile su uskoro u potpunosti uništene od ljudi, koji su odnijeli sve što se moglo nositi.
Došlo je oslobođenje zemlje. 1945. otvaraju se hrvatske škole u Istri. Dolaze u Sušnjevicu prve hrvatske učiteljice: Kaća Bauer i Sonja Rade zajedno, sa velikim brojem djece, oko 150. Rade i na polju narodnog prosvjećivanja i vode kazališnu družinu. Ove su učiteljice ostale u Sušnjevici samo jednu godinu. Po njihovom premeštaju dolaze učitelj Seberdžija Zvonko i pomoćna učiteljica Bubić Ana. Zajedno rade na školi i postignu dobar uspjeh. I u vanškolskom radu postižu dobe rezultate. Vode večernju školu. 1947. god. Učitelj Serbedžija odlazi u V.P-u, a pomoćna učiteljica Bubić Ana na školovanje. Na školu dolazi učiteljica Mikac Ida, koja radi sama na školi sa preko 100 djece. Učitelji u to vrijeme mnogo pomognu Narodnom seoskom odboru u rješavanju raznih problema i zadataka. Organiziraju razne proslave, rade na učvršćivanju masovnih organizacija i u narodnom prosvećivanju. 1948. g. po odlasku gore napomenute učiteljice, dolaze učitelji Majcen Ivan i Olga Popov, ali ostanu i ovi samo jednu školsku godinu. Dolazi učiteljica Husnjak Štefica, koja ostane u Sušnjevici do 1952.g. Radi uskoro pune tri godine sama na školi sa šest razreda, jer je osnovna šestog. Škola postala obavezna. Ističe se kao dobra učiteljica, i dobar organizator u vanškolskom radu. U to vrijeme radi i školska kuhinja.
Dokumenti o radu škole do 1953.g. ne postoje. Isto tako ne postoji glavni imenik, razredni imenici ni dnevnici rada. Sigurno je, da su učitelji te knjige vodili, ali prilikom odlaska učiteljice Husnjak Štefice škola nije predana nikome, jer školski odbor tada nije postojao a novi učitelj nije još bio stigao, i školska zgrada nije bila dobro zaključana, pa je netko odnio glavne školske knjige.
1952. škola u Sušnjevici pređe na Kot. Labin, a do tada je bila pod Kot. Pazin. Na školu dolazi učiteljica Surina Jelka. Mlada učiteljica , koja je tek navršila učiteljsku školu u Rijeci, radi neko vrijeme sama, a kasnije dobiva pomoć, još jednog učitelja, Kosa Ivana, koji je završio učiteljsku školu u Puli. Ta dva učitelja rade sa šest razreda, jer se u međuvremenu prešlo na obavezno šestogodišnje školovanje. Rade u kombiniranom odjeljenju, a predavaju predmetno u višim razredima. Kad učitelj odlazi u vojsku, na njegovo mjesto dolazi učiteljica Bojčić Mira, koja je završila učiteljsku školu u Pakracu. I dalje rade sa šest razreda, postižavajući lijepe rezultate. Mnogo se zalažu u radu škole, pokušavaju uvesti nove oblike rada, ukoliko im to dozvoljavaju sredstva i mogućnosti. Rade samo do podne, pa imaju mogućnosti da se posvete više vanškolskom radu s učenicima, postizavajući lijepe rezultate. Stvaranjem općina, škola Šušnjevica pripada Narodnom odboru Općine Podpićan, kojemu je centar Podpićan, rudarski kraj.
Kako se u međuvremenu pristupilo obaveznom osmogodišnjom školovanju, te otvorena je osmogodišnja škola u Čepiću, učenici školskog centra Sušnjevica, po završenom šestom razredu, prelaze na daljnje školovanje u Čepić. Prevozi ih autobus, koji je dao na raspolaganje rudnik «Raša». Učenici sami plaćaju prijevoz. Ali kako postoji dosta velika razlika između plana i programa šestogodišnjih i osmogodišnjih škola, te učenici iz prvih ne mogu biti potpuno spremni za VII. razred osm. Škole, od početka školske god. 1956/57 polaze V (peti) razred osmog. Škole u Čepiću svi učenici koji su završili IV razred Nar.četverog. škole u Sušnjevici. Te iste godine zatvorena je osnovna četverogodišnja škola u Kostrčanu, radi malog broja polaznika. Iz cijelog kraja oko Sušnjevice u poslijeratnim godinama, veliki je broj obitelji iselio u Italiju (neke putem opcija, a neke i bjegom, povučene od talijanske propagande) i u Ameriku (S.A.D.). Zato je u poslijeratnim godinama broj školske djece u opadanju. Zatvaranjem škole u Kostrčanu, dolazi na školu u Sušnjevici učiteljica Cvečić Ida, koja je dugo godina službovala u gore navedenoj školi. Učiteljica Surina Jelka odlazi na osm. Školu u Čepiću, a Bojčić Mira također dobiva premještaj. Učiteljica Cvečić Ida radi sa četiri razreda u dva odjeljenja, do podne i poslije podne. Zalaže se i u vanškolskom radu, te uspješno vodi zdravstveni tečaj za seosku žensku omladinu, kojega organizira C.K.
 
Napomena:
 
Spomen knjiga Narodne škole u Sušnjevici, nabavljena je u toku školske god. 1957./58. Zato se prijašnje stanje škole samo u glavnim crtama obuhvatilo.
  
 

 
Školska godina 1957./58.
 
         Ova školska godina započela je 6.IX. i protekla je normalno, bez prekida u nastavi.
Brojno stanje učenika bilo je kako slijedi:

 

 
m.
Ž.
Svega
I razred
4
5
9
II razred
4
3
7
III razred
5
8
13
IV razred
5
6
11
svega
18
22
40
 
Nastava se odvijala normalno. Učenici su bili raspodjeljeni u I i II odjeljenje. Prvi i drugi razred stvarali su I odjeljenje, a III i IV drugo.
Nastava se odvijala u I odj. prije podne, počevši od 8 sati, a u II odj. Poslije podne, počevši od 13 sati.
Oba su odjeljenja postigla zadovoljavajuće rezultate. Vrlo dobar uspjeh postiglo je I odjeljenje, i u obrazovnom i u odgojnom pogledu. Slabiji je bio rezultat II odjeljenja, jer je III razred loš, a imao je najveći broj izostanaka. Velik je postotak ponavljača, (od 24 polaznika II odjeljenja 12 je ponavljača), pa se osjećaju izvan svoje sredine, te imaju slab interes za nastavu. Učiteljica će produžiti rad sa slabijim učenicima u ljetnim mjesecima, kako bi se to stanje poboljšalo.
U toku nastave ponekad su se primjenili novi oblici  rada, ali malo se može postići bez sredstava sa nepokretnim i zastarjelim namještajem. Djeca su često odlazila na ekskurzije i neposredno su promatrala razna zbivanja u prirodi i ljudski rad. Služila su se knjigama iz šk. knjižnice i pratila dječju i dnevnu štampu. Pri školi postojale su Pionirska organizacija i Pomladak C.K.-a. Te su organizacije imale svoja rukovodstva, koja su se brinula o radu istih.
Zdravstveno stanje učenika bilo je dobro. Učenici su dobivali u školi topli obrok: mlijeko, čaj, kavu, kakao i sl. te kruh koga je dostavljala pekara u Labinu. Naplaćivala su iznos od 100 Din, radi podmirenja troškova i nabave hrane koju nije dostavljao C.K.
U toku ove šk.god. nisu izvršeni na školi veći popravci, osim krećenja učione na početku šk. godine i uređivanja donje učionice, gdje, kroz rupa na podu izvirivale su zmije, kojih inače ima u ljetnim mjesecima u cjeloj šk. zgradi.
Budžet odobren za ovu školu utrošen. Od nastavnih sredstava nabavljeni su: flanelograf i oplodnja cvjeta, te nekoliko dječjih knjiga.
U radu škole uključen je sve više školski odbor sastavljan od pet članova, s drugom Belulović Franjom (kovač) kao predsjednik. Školski je odbor pomogao u rješavanju raznih pitanja koja su se pojavila u toku školske godine. Odobravao je potrošnju kredita.
Roditeljski su se sastanci redovito održavali. No na njima se nisu pojavljivali roditelji slabijih učenika, iako su pozivani pismeno i usmeno.
U šk.god. 1957/58 stvorene su centralne osmogodišnje škole. Ova je škola spala u okvir rada centralne osmogodišnje škole u Čepiću. Upravitelj te škole obavio je dva puta pregled ove škole, sredinom i na kraju šk. Godine. Pregled škole izvršio je također prosvjetni inspektor Kot. Pula, drug J. Matić u I i IV mjesecu 1958 g. Zapisnici pregleda nalaze se u posebnoj knjizi zapisnika.
Učenici su uvijek dočekivali spremni razne školske i državne proslave, kao n.pr. «Dan Republike», «Prvi Maj», «Dan dječje radosti» - kad su dobili ukusno opremljen dar: vrećicu s bombonima i raznim slatkišima.
 
Uspjeh učenika bio je slijedeći:

 

 
odl.
vrlo dob.
dob.
dovolj.
nedov.
I razred
4
1
3
-
1
II razred
3
1
2
1
-
III razred
3
1
5
4
-
IV razred
1
2
7
1
-
svega
11
5
17
6
1
 
Srednja ocjena učenika: dobar
 
U vanškolskom radu učiteljica je isto postigla neke rezultate. Vodila je u zimskim mjesecima zdravstveni tečaj za seosku žensku omladinu, koga je polazilo 15 djevojaka. Sudjelovala je u raznim proslavama i u proučavanju materijala sa VII.Kongresa S.K.J.
U društvenom-političkom radu mjesta učiteljica nije dala koliko se od nje traži, radi obiteljskih prilika i rada u školi kroz cijeli dan.
 
                                                                 
 
U Šušnjevici, 27.VI.1958.



Tražilica



Kalendar
« Prosinac 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
27 28 29 30 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji


Oglasna ploča
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: 400

Korisni linkovi
Obrazovanje
 • MZO
 • AZZO
 • Carnet
 • Portal za skole

Mediji
 • Glas Istre
 • Radio Labin
 • Labinstina
 • LC Labin
 • 5portal Labin

Ostalo


Brojač posjeta
Ispis statistike od 7. 9. 2017.

Ukupno: 6766
Ovaj mjesec: 377
Ovaj tjedan: 50
Danas: 16

Arhiva dokumenata
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: 400




preskoči na navigaciju