Svim svojim bićem uključila je učenike i nastavnike u svoj svijet poezije, mašte i stvaralaštva. Od simpatične grupice učenika nastale su i ilustracije na temu zadanih stihova.  Bilo je tu svega: ptičica, mačkica,  brodića, barkica, mora do mjeseca. Čuli smo razne stihove iz  prva četiri ciklusa njezine zbirke koje, kako nam je objasnila, predstavljaju jedan ljudski život. Posebna poslastica je bila, kako se ona sama izrazila, dijalektalna poezija uokvirena u ciklusu Toncatilić po čemu je i zbirka nazvana. Složenica od starih dijalektalnih riječi «toncati» u značenju plesati  i «tić» u značenju male ptice poslužile su joj kao  nadahnuće u ostvaraju ove zbirke. Poveznica otkriva duhovitu i veselu osobu prepunu vjere u život. Zaista je otplesala svoj zabavan ples i u jednom dahu dovela nas do zadnjeg ciklusa svoje poezije «Assaporare» na talijanskom jeziku i na kraj našeg prekrasnog druženja.

         I kako ona kaže poezija je prekrasna, čudesna energija koja živi negdje u dubinama stremeći…a tu nam  je energiju  autorica svesrdno uspjela prenijeti. Zahvaljujemo joj na darovanim knjigama i želimo joj  i dalje neke nove prostore, nove ideje i  nove svjetove.