Tijekom jednosatnog druženja s osmoškolcima i njihovim učiteljicama i učiteljima, koji su mu postavili pregršt zanimljivih pitanja, Darko, osoba vrlo vedra duha i pozitivnog stava prema životu, govorio je o svom osobnom životu danas, o trenutku kada je doživio nesreću te o svom životnom tijeku uopće.

Doznali smo da je vid izgubio tijekom razminiravanja pulskog aerodroma te da su mu liječnici dijagnosticirali doživotno slijepilo.

Iako u prvi tren prestrašen i prepun pitanja o budućnosti, Darko nikada nije gubio vjeru u Boga niti ga je napustila spoznaja da, iako je invalid može živjeti skladan i kvalitetan život, kakav njegov uistinu i jest.

Nakon liječenja u Zagrebu i Rimu neko je vrijeme obitavao u Metropoli i u Puli, a danas sa suprugom Stankom i njihovo petero djece živi u Švićima, gdje su sagradili kuću. Sve je to svojevrsna nagrada i blagoslov za trpljenje i neposustajanje u životu i preprekama na koje je nailazio.

         Optimizam, hrabrost i način na koji je Darko svjedočio o svom životu, tog je dana kod mnogih izazvao emocije i nitko nije ostao ravnodušan nakon susreta s ovom izuzetno posebnom osobom.

         Što i kako sanja, je  li  nakon sljepoće pokušao voziti auto, kako putuje,  žali li  što nikada nije vidio svoju djecu, kako igra šah i karte, zanimljiva su pitanja koja su mu djeca postavljala u drugom dijelu druženja. Potom  ih je  upoznao s pisačem za slijepe osobe, poznatijim pod imenom Brajica,  te  s ostalim pomagalima  kojima se koristi.

         Na  početku  druženja gosta je pozdravila ravnateljica Mirela Vidak dok je moderatorica susreta bila pedagoginja Nada Švraka. Pedagoginja  je istaknula kako je cilj ovog projekta povećanje nivoa tolerancije kod učenika, prihvaćanje različitosti, «rušenje» stereotipa i predrasuda te razvijanje pozitivnog stava prema tjelesno invalidnim osobama.

         Predsjednica Učeničkog vijeća Roberta Radović Darku i Stanki, za ugodno i edukativno druženje poklonila je košaru s voćem i slatkišima.