Na današnji dan 4. prosinca 2012. godine uključili smo se u obilježavanje Međunarodnog dana osoba s posebnim potrebama ili Međunarodnog dana osoba s invaliditetom. U goste je naša školska pedagoginja Nada Švraka pozvala Dejana Nišandžića- 20 godišnjeg mladića koji je do svoje 16. godine bio sasvim zdravo dijete. No,  unazad četiri godine, usred ljeta bio je žrtva jedne teške saobraćajne nesreće nakon koje mu se izmijenio život- oduzeta mu je moć hodanja i tako je postao osoba s posebnom potrebom.

Tko su, uopće,  osobe s posebnim potrebama?

Na ovo pitanje nije jednostavno odgovoriti jer je veoma široko i danas ga promatramo s različitih gledišta. Odmah bismo mogli postaviti i sljedeće pitanje: A tko nisu osobe s posebnim potrebama?

U Deklaraciji o pravima osoba s invaliditetom stoji definicija „osobe s invaliditetom su sve one osobe koje si zbog prirođenog ili zadobivenog oštećenja nisu u stanju osigurati vlastitom snagom ili barem djelomičnom snagom odgovarajući položaj na poslu, u zvanju i u društvu.“ Govoreći općenito, to su osobe „kojima se je zbog bolesti, nesreće ili loših životnih uvjeta život tako izmijenio da nisu više sposobne uključiti se u sve oblike svakidašnjeg života“. Konkretno, osobe s posebnim potrebama su osobe s oštećenjem sluha, vida, govornom manom, mentalno oštećene osobe,  s problemima u učenju i ponašanju, tjelesnim oštećenjem, autizam i sl. Šire gledano, može se reći da su svi ljudi kojima je potrebna pomoć drugih - osobe s posebnim potrebama.

Moramo priznati da nam je naš gost svojim vedrim pogledom na život i svojim sportskim uspjesima svima dokazao kako se sve može postići kada se hoće. Naime, svoj izuzetan talent za sport nastavio je razvijati u biciklizmu. Bavi se parabiciklizmom. Do sada je osvojio brojne nagrade na svjetskoj razini. Ove je godine nabavio noviji parabicikl kojim trenira lokalnim cestama. Svojom ambicioznošću i tvrdoglavošću osvaja sve prepreke, a teži sve većim uspjesima. Naravno, veliku pomoć i podršku ima od svojih roditelja i prijatelja.

Susreti s osobama s posebnim potrebama kod ljudi koji pripadaju tzv. prosječnoj populaciji u svakodnevnom životu vrlo često izazivaju nedoumicu, a ponekad, nažalost, čak i nelagodu. Javljaju se pitanja: „Na koji način im pristupiti? Što reći? Kako im pomoći u njihovim nastojanjima da riješe neki problem ili im omogućiti samostalnost i neovisnost?“ I zato je ovaj naš susret izazvao veliko odobravanje među učenicima i nastavnicima škole jer takvim razgovorima poručujemo svima da i osobe s posebnim potrebama i te kako sanjaju i ostvaruju svoje snove.