Učionica osnovne škole može postati pravo čarobno mjesto kada se udruže priče iz narodnih predaja i dječja kreativnost. Upravo to se dogodilo prilikom provedbe nastavne aktivnosti s učenicima razredne nastave, kada smo izrađivali mobile na temu mitskih bića iz Istre: švaržića, macmalića i vila.
Aktivnost je započela pričanjem usmenih predaja i legendi karakterističnih za istarski kraj. Učenici su imali priliku poslušati priče o švaržićima – malim bićima koji su se pojavljivali podno zidina kaštela u Kožljaku, macmalićima – nestašnim, ali dobronamjernim patuljcima koji pomažu ljudima podno kaštela u Kršanu, te vilama – tajanstvenim i nježnim čuvaricama prirode koje žive u šumama podno Učke i uz izvore. Kroz uvodno pripovijedanje razvijala se njihova mašta, ali i svijest o bogatstvu lokalne kulturne baštine.
Nakon što su se upoznali s likovima iz predaja, učenici su krenuli u osmišljavanje izgleda svoga mobila. Školska knjižničarka Romina Miletić u suradnji s učiteljicom Produženog boravka Sarom Dlaka pripremile su materijale: karton, konac, papir, flomastere, škare i ljepilo. Svaki učenik odabrao je jedno ili više mitskih bića koje će crtati u unaprijed pripremljene kartone.
Djeca su crtala i izrezivala švaržiće, mala crna čudovišta, macmaliće s crvenim kapicama, te vile u prekrasnim haljinama s prozirnim krilima i cvjetnim vijencima. Nakon što su krugovi bili gotovi, krenuli su proučavati fotografije kaštela u Kožljaku i Kršanu te Učke kako bi vjerno nacrtali detalje za glavni dio mobila, a zatim je sve povezano koncem i pričvršćeno.
Aktivnost je završila malom izložbom u školskom hodniku, gdje su mobilima ukrašeni prostori privlačili pažnju drugih učenika, roditelja i nastavnika. Učenici su s ponosom predstavljali svoja mitska bića i prenosili dalje priče koje su naučili.
Ova radionica pokazala je koliko su lokalne legende snažan alat u obrazovanju. Kroz izradu mobila na temu švaržića, macmalića i vila, učenici su ne samo razvijali svoje likovno izražavanje, već i upoznali bogatstvo istarske nematerijalne kulturne baštine. Na taj način učionica je postala mjesto gdje se mit i mašta susreću s učenjem – i ostavljaju trag u dječjoj svijesti o vlastitom kulturnom identitetu.
Tekst: Romina Miletić
Fotografije: Sara Dlaka i Romina Miletić
