Opraštamo se od naše drage Leticije Sinčić Ćorić – učiteljice, kolegice, prijateljice, majke, supruge i kćeri.
Labinštinu je u četvrtak, 5. lipnja 2025. godine potresla vijest o njezinu odlasku. Leticija je bila profesorica talijanskog i hrvatskog jezika, predana učiteljica talijanskoga jezika u OŠ Ivan Goran Kovačić Čepić i u OŠ “Vitomir Širola-Pajo”. Njezin rad nije bio samo posao – bio je njezina misija. Osjećala je duboku odgovornost prema znanju, jeziku i mladima kojima ga je prenosila.
Diplomirala je hrvatski i talijanski jezik na Sveučilištu u Puli, a svoje prve profesionalne korake učinila je kao suradnica Glasa Istre, izvještavajući o kulturi, uvijek s poštovanjem prema zajednici i ljudima o kojima je pisala. No srce ju je vodilo prema obrazovanju i mladima. Oblikovala je generacije učenika, ostavljajući neizbrisiv trag svojom predanošću, stručnošću, toplinom i neiscrpnom strpljivošću.
Leticija je bila osoba kakvu biste poželjeli za kolegicu – snažna, samozatajna, a uvijek prisutna, spremna pomoći, saslušati, razumjeti. Imala je rijetku sposobnost da svojim osmijehom ublaži težinu dana. Bila je netko kome smo se obraćali za savjet, podršku, ponekad i samo da s njom podijelimo trenutak smijeha ili tišine. I uvijek je imala vremena – za sve nas.
Unatoč tome što joj je 2022. dijagnosticirana teška bolest, Leticija je i dalje zračila nadom, hrabrošću i nevjerojatnim optimizmom. Nastavila je živjeti i raditi koliko god je mogla, pokazujući što znači biti uistinu jak. Nikada se nije predala, a snagu je pronalazila u vjeri, obitelji i zajednici. Bila je aktivna u crkvenom zboru Kerubini i uključena u mnoge aktivnosti Crkve u Raši, gdje je i živjela. I do posljednjih dana, ostala je ona ista Leticija – vedra, tolerantna, empatična, puna razumijevanja za druge, bez obzira na vlastitu borbu.
Iza sebe ostavlja supruga, troje djece, majku i sestru. I nas – prijatelje, kolege, učenike i sve one kojima je oplemenila život.
Draga Leticija, tvoj duh i tvoja dobrota ostaju s nama. Tvoja snaga nas je naučila što znači ići kroz život uspravno, i u najtežim trenucima. Hvala ti na svemu. Nedostajat ćeš nam, ali ostat ćeš s nama – u svakom kutku ove škole, u svakom srcu koje si dotaknula.
Neka ti je vječni mir.
