preskoči na sadržaj
Vijesti

Obilježili smo 1. listopada - Međunarodni dan starijih osoba

I ove smo se godine  uključili u obilježavanje Međunarodnog dana starijih osoba.  Tom prigodom posjetili smo  dva naša starija mještana  Čepića - gospođu Kedu Žulić i gospodina Ivana Krnjata.  Cilj našeg posjeta bio je, osim obilježavanja prigodnog datuma, senzibilizacija najmlađih prema  osobama starije životne dobi , razvijanje odgovornosti i brige za starije.

Grupa od petero učenika, predstavnika razreda,  krenula je u pratnji školske pedagoginje Nade Švraka i učiteljice Sandre Novaković  u organizirani posjet.  Kako ne bi došli praznih ruku, pokrenuta je akcija u školi u koju su se uključili učenici i učitelji. Prikupljenim sredstvima našim smo mještanima kupili nešto prehrambenih namirnica koje će im dobro doći u kuhinji te nešto kozmetike za osobnu higijenu. Tek tako, mali znak pažnje od najmlađih.

Našla se tu i jedna slatka krostata koju je ispekla naša bivša učenica.

O tome kako nam je bilo u posjetu pročitajte pod Opširnije.   

       


Predivan jesenji dan. Pješice smo se uputili najprije do gospođe Kede. U maloj trošnoj kućici dočekala nas je ona, teta Keda. Ponudila nas je slatkišima i sokom. Isprva malo rezervirana, možda čak malo sumnjičava našom posjetom, a  na odlasku ipak zadovoljna što smo je se sjetili.  Teta Keda nije puno otkrivala o sebi. Ostala nam je zagonetka koliko ima godina, ali naslućujemo da je blizu osamdesetih. 

Teta Keda živi potpuno sama. Nikad se nije udavala pa nema ni potomaka. Dane provodi uglavnom u svojoj kućici u kojoj, kaže, ima uvijek posla. Priznaje da je prilično usamljena, da joj ponekad nedostaje društvo za kavu. Večer provodi uz omiljene TV serije. Ne izlazi mnogo jer je noge ne služe najbolje. Kaže  kako je danas teško, da ponekad ni susjedi nemaju vremena da „pročakulaju“ uz kavu. Svi nekud jure. Nekad nije bilo tako! Ljudi su se više družili. Nedostaje razgovora.

Grupna fotka prije našeg odlaska.  Ipak smo izmamili  osmijeh na licu tete Kede. Ispratila nas je do malih , trošnih vratiju mašući na odlasku uz poruku  da budemo dobri i da čuvamo svoje noniće i none.

Put nastavljamo prema našem drugom mještaninu, barba Ivanu Krnjat, poznatiji kao Nino. Dok se penjemo puteljkom ka njegovoj kući, čujemo vedar muški glas. To je barba Ivan. Starac od osamdeset i devet godina svih nas je ugodno iznenadio svojom pojavom. Topli pozdrav već u dvorištu, a onda poziv u kuću.  Barba Nino nam odmah pokazuje slike svojih unuka i praunuka  (sedam unuka i sedam praunuka). I on živi sam. Izgubio je svoju suprugu prije devet godina. No, iako dotad ništa nije znao oko kućanstva, svemu se pomalo naučio. On je otac četvero djece, od kojih su dvoje daleko u Americi i Australiji , a dvoje su blizu, u okolnim selima. Djeca ga posjećuju i pomažu mu kad zatreba.

Veselim, toplim očima punim životnog optimizma barba Nino priča o svom životu. Bio je vješt lovac, još uvije vozi traktor i automobil. Za koji dan istječe mu vozačka pa  je svakako namjerava produžiti. Još uvijek sam brine o vrtu, kosi, pravi vino i rakiju. 

Na licu mu je stalno prisutan blag osmijeh. U kući nekako toplo, ugodno. Možda i zbog mnoštvo slika svojih dragih potomaka koje neskromno vire iz kredenca. Zaključujemo, ovaj čovjek, iako živi sam, nije sam.

Otkriva kako je  „brižna kuća bez ženske ruke“ . Shvatio je to odmah prvog dana nakon gubitka svoje drage  Elde.  Prisjeća se da se nikad nije suprotstavio svojoj supruzi  u odgoju djece.  Zajednički su donosili odluke i ako je i ponekad bila koja kazna, jedna i druga strana su je poštivale.

Proveo nas je svojim dvorištem i pokazao kako je prije našeg dolaska upravo čitao u Lovačkom vjesniku kako je kopriva zdrava i kako se spremaju jela od nje. Čita bez naočala.

Još bi nam mnogo o sebi otkrio barba Nino, čovjek od skoro devet desetljeća. Poželjeli smo mu da još dugo živi, ovako vedar i nasmijan.

Za rastanak, grupna fotka u njegovu dvorištu i poruka: Djeco, budite dobri, slušajte starije , i none i noniće jer su oni uvijek tu kad ih trebate. Pozdravite svih u školi! Hvala vam djeco i učiteljice!

Vraćamo se prema školi zadovoljni što smo danas dvjema osobama, makar nakratko,  uljepšali dan.

Po povratku iz škole, još pod dojmom tete Kede i  korisnih pouka barba Nineta, zagrlit ćemo čvrsto svoje najdraže none  i noniće, zahvaliti im što postoje i što ih imamo, tu, uz nas!

 



Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju
objavio: Administrator   datum: 3. 10. 2017.

Tražilica

Kalendar
« Prosinac 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
27 28 29 30 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji


Oglasna ploča
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: 400

Korisni linkovi
Obrazovanje
 • MZO
 • AZZO
 • Carnet
 • Portal za skole

Mediji
 • Glas Istre
 • Radio Labin
 • Labinstina
 • LC Labin
 • 5portal Labin

Ostalo


Brojač posjeta
Ispis statistike od 7. 9. 2017.

Ukupno: 6732
Ovaj mjesec: 343
Ovaj tjedan: 16
Danas: 16

Arhiva dokumenata
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: 400




preskoči na navigaciju